Demokratski savez Hrvata u Vojvodini na VI. Redovitoj sjednici Vijeća DSHV održanoj 5.travnja 2013.godine, donio je
Z A K L J U Č A K
Da je Nacrt zakona o javnom informiranju i medijima u cjelosti za DSHV neprihvatljiv, te traži da ga predlagač povuče iz procedure.
DSHV predlaže da u Radnu grupu za izradu novog Nacrta zakona o javnom informiranju i medijima uđe i jedan predstavnik nacionalnih manjina, a o konkretnom kadrovskom rješenju da odluku donese Koordinacija nacionalnih vijeća.
DSHV takođe predlaže da u radnu grupu uđe i jedan predstavnik lokalnih i regionalnih elektronskih medija, a o konkretnom kadrovskom rješenju da odluku donesu predstavnici tih medija.
DSHV smatra da je Nacrt zakona o javnom informiranju i medijima prenormiran, a u nekim članovima površan i nedorečen i suprotan Ustavu Republike Srbije.
Osnovne primjedbe su:
1.Neprihvatljivo je da se prava nacionalnih manjina i etničkih zajednica u informiranju na materinjem jeziku i njegovanju vlastite kulture i identiteta regulira u djelu Ostvarivanje prava posebnih kategorija lica (Članak 10.) .Smatramo da to treba biti poseban odjeljak pod nazivom Ostvarivanje prava nacionalnih manjina na informiranje na materinjem jeziku, a da stavak 2. Članka 10. o pravima osoba sa invaliditetom ostane u djelu Ostvarivanje prava posebnih kategorija lica i da se termin “invaliditetom” zamijeni terminom “posebnim potrebama”.
2.Nacrt zakona o javnom informiranju i medijima (Članak 15.) ne određuje iznos izdvajanja iz proračuna Republike, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave putem raspisivanja natječaja, radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informiranja. Smatramo da bi u Zakonu to moralo biti određeno, a ne pušteno na volju i procjenu organa vlasti.
Također ne pridviđa financiranje redovitih troškova poslovanja, a bez toga manjinski pisani i elektronički mediji, kao i lokalni i regionalni mediji ne bi mogli opstati, te bi Zakon morao predvidjeti i ovu stavku.
Bez redovitog sustavnog financiranja od strane Pokrajinskog tajništva za kulturu i javno informiranje ne bi opstao tjednik “Hrvatska riječ”, mjesečnici “Hrcko” i “Kužiš”, kao i pisani mediji drugih nacionalnih zajednica. Dobru praksu pokrajinske administracije ne bi trebalo mijenjati.
Smatramo da bi postotak izdvajanja iz proračuna radi financiranja redovitih troškova i proizvodnje medijskih sadržaja trebao biti 2 % od iznosa proračuna.
Od ukupne svote 70% bi se izdvajalo za financiranje redovitih troškova a 30% za medijske sadržaje (programe) putem projektnog financiranja. Natječaji bi se morali raspisivati na period od 1-4 godine.
3.U Članku 17. nije predviđeno raspisivanje posebnih natječaja za manjinske medije,već se samo govori o natječajima, što je za nas neprihvatljivo.Iznos sredstava koji bi se izdvajali za manjinske medije morao bi biti određen po razrađenim i usvojenim kriterijima, u čijem predlaganju bi učestvovala i nacionalna vijeća.
4.U Članku 30. Nacrta se kaže da …lokalna samouprava …ne može biti osnivač medija. Ova odredba je suprotna najvišem pravnom aktu u državi, jer Ustav Republike Srbije predviđa da svatko može biti osnivač medija (članak 50. Ustava Republike Srbije),što znači i lokalna samouprava.Također je u suprotnosti s Zakonom o nacionalnim vijećima i Zakonom o lokalnoj samoupravi.
Privatiziranjem lokalnih medija (primjer Radio Subotica) ugasili bi se i programi na mađarskom i hrvatskom jeziku, i emisije na njemačkom i bunjevačkom govoru, što bi dovelo da umanjivanja prava pripadnika tih manjina na informiranje.
Smatramo da lokalne samouprave mogu biti (ako imaju interesa i sredstava) osnivači lokalnih i regionalnih medija.Predlažemo da se radio-postaje koje izveštavaju na jezicima manjina na lokalnom nivou, a imaju status javnih poduzeća, transformiraju u javne ustanove čiji bi osnivači ostale lokalne samouprave.
Usvajanjem Nacrta Zakona o javnom informiranju i medijima direktno bi se kršile preuzete obveze nakon pristupanja Okvirnoj konvenciji za zaštitu prava nacionalnih manjina, obveze iz Europske povelje o manjinskim i regionalnim jezicima i obveze bilateralnih sporazuma sa drugim državama, u vezi zaštite prava i sloboda nacionalnih manjina.
Usvajanje Nacrta Zakona o javnom informiranju i medijima dovelo bi do smanjivanja prava na informiranje na materinjem jeziku Hrvata u Srbiji, kao i drugih nacionalnih zajednica, što je u suprotnosti s člankom 20. Ustava Republike Srbije, u kojem se izričito navodi “Dostignuta razina ljudskih i manjinskih prava ne može se umanjivati”.
Zbog svega navedenog DSHV smatra da je Nacrt Zakona o javnom informiranju i medijima u ovom obliku u cjelini neprihvatljiv i da treba pristupiti izradi novog Nacrta.
Obvezuje se narodni zastupnik dipl.ing. Petar Kuntić da glasa protiv usvajanja Zakona ako u ovom obliku bude usvajan na sjednici Skupštine Republike Srbije.
Vijeće DSHV