„Gospodine predsjedniče Republike Hrvatske pozdravljam Vas ispred 1800 protjeranih i raseljenih Hrvata iz Kukujevaca koji smo organizirani u Zavičajnu udrugu Kukujevčana u Hrvatskoj a živimo u 120 naselja Hrvatske kao i ispred 8 obitelji koje su ostale u selu živjeti. Zahvaljujem Vam što ste odvojili dio svoga vremena za posjet Kukujevcima. Zamoljen sam ispred kukujevčana da vas ukratko upoznam o našim stradanjima u razdoblju 1991-1995 godine .
Prvo ono što je radila legalna vlast odnosno policija :
Više od 50-ak mještana su na neviđene načine mučeni i zlostavljani od strane specijalne policije MUP-a Srbije pod optužbom da držimo oružje, radio postaje, da smo ustaše, iako kod nikoga od nas nisu pronašli ništa od toga a naše kuće su temeljito pretresli, sve se to događalo u 11. i 12. mjesecu 91-e kao uvertira u nešto mnogo strašnije.
Tuklo se palicama, rukama, nogama, kundacima, stolicama i ne znam čime sve, tuklo se i mučilo u policijskoj postaji u Šidu, po ulicama, kod željezničke stanice, na putu prema Fruškoj gori – jednostavno rečeno gdje se stiglo. Osobno sam sve ovo prošao, uz dodatak nož pod grlom i policijski pištolj u ustima, na kraju su mi rekli da se moram odseliti i ili će me zaklati, da će mi zauzvrat ostaviti braću i roditelje da žive u selu, ako se odselim.
Pitao sam zašto da se selim kada nisam ništa napravio odgovor je da se Hrvati moraju seliti jer se i Srbi sele iz Hrvatske, pitao sam zašto da se selimo kada nam nisu našli oružja, nijedan Hrvat nikada nije zapucao, nijednom Srbinu se u selu nije ništa dogodilo, nismo zaratili s vlastima u Srbiji – odgovor je da se moramo seliti, ako nećete milom, onda će prva polovica sela izaći silom a druga milom i na sve to dodali kada očistimo Kukujevce i Slankamen problem Srijema je riješen. To su sve poslije ponovili još dvojici kukujevčana koje su tukli.
Da samo spomenem i dva brata Abijanovića iz Morovića koja su policajci odveli na ispitivanja i od tada 1991. godine im se gubi svaki trag.
Nakon mog odlaska protjerivani su 24 sata jedni za drugima prvo braća, zatim roditelji, pod prijetnjom likvidacije .
Drugo ono što su radili ekstremisti i razne paravojne formacije
SEDAM CIVILA je ubijeno od čega 6. masakrirano,
– Tri člana obitelji Matijević 1992. godine, supružnici, 14-godišnji sin su tijekom noći kidnapirani nakon što su se spremili za selidbu i ostali još jednu noć prespavati prije napornog i tužnog puta, pronađeni i su ubijeni i masakrirani u istočnoj Slavoniji, indetificirani su i pokopani u Hrvatskoj.
– Jedan mladić koji je bio na štakama završio je u logoru Stajićevu pod optužbom da je špijunirao – naravno to nije dokazano i razmijenjen je 1992. godine u prvoj velikoj razmjeni zarobljenika .
– 29/30 srpnja 1993. godine troje članova obitelji Nikole Oskomića : supružnici i 87-godišnja baka Marija su na više nego okrutan i zvjerski način masakrirani u svojoj kući, nakon sprovoda vrijedna imovina je otuđena. Ovo je jedini slučaj za koji su počinitelji sudskom presudom kažnjeni. Nakon ovog slučaja brzo se odselilo preko 150. obitelji.
– 1995. godine nakon Oluje ubijen je u svojoj kući Živko Litrić- pokopan u Srijemskoj Mitrovici
– 1995 –te godine nakon Oluje preostalo stanovništvo, 150 obitelji je s vrećicama istjerano na ulice i protjerano iz sela a ostalo je samo ovih nekoliko obitelji. Ukupno u 5 godina više od 500 hrvatskih obitelji protjerano je i raseljeno sve osim 8. obitelji, znači protjerano je 98,5 % Hrvata a u selu su do rata činili preko 90 % stanovništva .
– Ova velika crkva je poslužila kao pilana pojedincima.
Svi se mi Kukujevčani pitamo danas je li problem Srijema konačno riješen. Zašto se ne procesuiraju ljudi i postrojbe za koje se znaju imena. Kako je moguće da se to dogodilo u Srbiji za koju nas se uvjerava da nikada nije bila u ratu – odgovor nam je dala policija te tužne i mračne jeseni 1991. godine – kada očistimo Kukujevce i Slankamnen problem Srijema je riješen.
Mi gospodine predsjedniče nismo ovdje da sudimo i presuđujemo, to je posao državnih vlasti, nismo ovdje da optužujemo cijeli srpski narod, jer onaj tko osuđuje cijeli narod nije i nemože biti ljudsko biće. Ali smo ovdje da podsjetimo da su u etničkom čišćenju sudjelovale legalne tadašnje institucije Srbije za što postoji i danas više desetaka svjedoka iako su neki i umrli, i da podsjetimo da za to nitko do danas nije odgovarao.
Ovdje smo gospodine predsjedniče da izrazimo zadovoljstvo sa znatno boljim stanjem u kojem živi ovih 8 obitelji koje su ostale, i da se zahvalimo onima koji su tomu doprinijeli. Ovdje smo i da damo potporu i župniku vlč. Nikici Bošnjakoviću i Biskupu mns. Đuri Gašparoviću i da izrazimo i svoju potporu zavičajne udruge kukujevčana pa i materijalnu za obnovu naše crkve –bazilike Presvetog Trojstva i da izrazimo nadu da će u ovom projektu pomoć dati vlasti u Republici Srbiji i vlasti u RH jer se radi o zaštićenom kulturnom spomeniku.“