U subotu, 24. rujna, nogometni klub „Gibarac ’95“ iz Čokadinaca, dvadesetak nogometaša i isto toliko zaljubljenika u nogometno umijeće, doputovali su na uzvratni susret sa ekipom Hrvata iz Vojvodine, nositeljima laskave titule šampiona Europe, kojom su se ovoga ljeta okitili. Naime, Subotičani su prošle godine, polovicom kolovoza, bili gosti Gibarčana u Čokadincima, gdje se već tradicionalno organizira malonogometni turnir za djecu u mladež, u povodu blagdana Velike Gospe, a poslijepodne, na revijalnoj utakmici, kao gosti, nastupili su nogometaši reprezentacije Hrvata iz Vojvodine. Susret je završio neodlučeno 3 : 3, no važnije od rezultatskog skora je započeto prijateljstvo, a Gibarčani su te večeri obilježili i 20. obljetnicu osnutka DSHV-a u Gibarcu.
Slijedom toga, Gibarčani su jučer najprije posjetili prostorije DSHV-a u Subotici, gdje im je o političkoj organizaciji Hrvata u Vojvodini i aktualnom trenutku govorio Petar Kuntić, predsjednik DSHV-a i zastupnik u parlamentu Republike Srbije. Petar je govorio o bogatoj povijesti političkog organiziranja Hrvata na ovim prostorima, no Gibarčane je zainteresirao baš dijelom izlaganja koje se odnosilo na Srijem, od osnivanja ogranka u Mitrovici i širenja DSHV-a u Srijemu do najaktualnijih događanja. Tu je apostrofirao svjedočenje Milana Cindrića, predstavnika prognanih Kukujevčana vezano za progonstvo Hrvata iz Srijema, poglavito Kukujevčana, jer je prvi puta srbijanskim medijima prezentirana puna istina i bjelodano potvrđeno da su Hrvate tjerali, ne paravojne postrojbe Savezne Republike jugoslavije, mada je poslije i toga bilo, već aktualni sustav Slobodana Miloševića, a sve u znaku ostvarivanja memorandumske Velike Srbije. Rekao je da Srijem dolazi u središte političke aktivnosti pa su tako nedavna posjeta hrvatskog predsjednika Ive Josipovića Šidu i Kukujevcima i nedavni boravak predstavnika pokrajinske i republičke delegacije u Šidu i Sotu vezano za uvođenje hrvatskog jezika u službenu uporabu, obilježili ovomjesečne aktivnosti. Govorio je još o predstojećem popisu stanovništva i aktivnostima vezano za izjašnjavanje Hrvata i na kraju i o uspjesima nogometne reprezentacije u Zagrebu i osvajanje titule prvaka Europe.
Na dobrodošlicu je odgovorio Stipan Nađ, predsjednik N.K. „Gibarac ’95“ i prisjetio se lijepih ali teških trenutaka nedavne povijesti, kada su baš u ovoj dvorani u Skenderovićevoj kući, održavani prvi sastanci i dogovarano organiziranje DSHV-a, kojima je nazočio kao delegat iz Bača. Gibarčani su čestitali domaćinima obilježavanje 21. obljetnice osnutka političke stranke, uspješnu realizaciju još jedne tradicijske manifestacije, Dužijance, jubilarne stote, dobro vođenu aktivnost na pripremi za popis stanovništva pod sloganom „Izjasni se Hrabro“, te osvajanje titule šampiona u nogometu.
Potom su bili gosti dogradonačelnika Subotice, Pere Horvackog, u Gradskoj kući, gdje su zadivljeni secesijskom ljepotom zdanja i umijeća majstora svog zanata. Pere je govorio o povijesti Subotice, osvajanju demokracije i borbi za što bolju poziciju i o gradnji Vijećnice, već treće u Subotici na ovom istom mjestu. Goste su se zanimali za položaj hrvatske manjine u Gradu, na što je Pere odgovorio da od 1991. godine Hrvati stalno participiraju u gradskom parlamentu i u svakom su dosadašnjem mandatu obnašali dužnost podpresjednika skupštine općine ili zamjenika gradonačelnika.
Gibarčane je zadivila i ljepota panoramskog pogleda na cijelu Suboticu sa vidikovca gradske vijećnice, no nekima je oko zapelo za porušeno subotičko kazalište te su pitali kada će biti izgrađeno novo? Tornjevi katedrale, i katoličkih crkava, pravoslavnih crkava i kupola sinagoge rječito govore o Subotici kao multikonfesionalnom gradu, ali i multinacionalnom i multikulturalnom središtu, pa je mnoge odmah podsjetio na Osijek i činjenicu da su dva grada, Subotica na Sjeveru Bačke i Osijek na obalama Drave već odavno gradovi prijatelji.
Nakon ručka, Gibarčani su posjetili Tavankut, gdje je i odigrana nogometna utakmica između reprezentacije Hrvata iz Vojvodine i gostujućeg „Gibarca ’95“, koji se natječe u ligi Nogometnog Saveza Osijek i trenutačno je na drugom mjestu. Istina, Gibarčani su već godinama drugi, jer prva im pozicija i ne bi promijenila status, pošto sredstava za veći stupanj natjecanja nema dostatno.
U Tavankutu se odmah otišlo na stadion domaćeg ligaša koji se solidno nosi u društvu klubova iz regije, mada se do jučer natjecao u Vojvođanskoj ligi. Utakmica je počela u 16,00 sati a na teren su u žutim majicama istrčali; Joško Beneš, Aleksandar Tumbas, Predrag Bedeković, Dragan Čović, Vedran Kujundžić, Siniša Vuković, Brane Borović, Atila Miler, Branko Vojnić Hajduk, Dino Sloboda i Milenko Šimić, a trener Marinko Poljaković požalio se da može izvršiti samo jednu zamjenu i to Tomislava Vukovića.
I dok se na žutim majicama isticalo crveno HNV, ekipe kao da su se dogovorile, pa su Gibarčani istrčali u modrim majicama sa natpisom „Gibarac ’95.“ Boje Gibarca u Tavankutu su branili; Ivan Sabljić, Karlo Puljić, Dino Puc, Mirko Ilibašić, Silvio Lukić, Ante Katić, Ivan Milanović, Ante Rebić, Zvonimir Pavošević, Ivan Andrić i Drago Ćorić, a igrali su još Goran Kozarević, Tomislav Adamović, Ivan Tomaš i Mario Gajdašić.
Dobra nogometna utakmica u kojoj su obje ekipe prikazale ljepotu nogometnog umijeća, no završila je neodlučeno 0 : 0, mada su i domaći i gosti imali izglednih šansi za pogotke. Najprije domaći, kada je Milenko Šimić prevario obranu Gibarčana, stuštio se po desnoj strani i zapucao pokraj gola, u prvom poluvremenu, a onda je u drugom Tumbas iz slobodnog udarca sledio srca gibaračkih navijača, koji su se plašili da će s loptom ubaciti i golmana u vlastiti gol. No vratar Sabljić je lijepom paradom otklonio opasnost pa su mu navijači skandirali, Kelava, Kelava. i Gosti su imali odličnu priliku, kada je mladi Ilibašić pobjegao braničima domaćih, ispao sam pred vratara i pucao izravno u njega, poput Rukavine protiv Reala, te ga je trener Šišić odmah zamijenio.
Susret je izvrsno vodio Marinko Miković, izjavio je da je zadovoljan prikazanom igrom i činjenicom da nije morao često intervenirati, a dodijelio je samo 2 žuta kartona. Onako u šali, zamjerio je na tempu utakmice, jer pošteno se natrčao pa su ga pred kraj već počeli hvatati grčevi. Oduševljen je ekipom Gibarčana, jer čuo je da se temo nogomet igrao od 1928. godine i divi se dečkima što su nakon progonstva i u Hrvatskoj osnovali vlastitu ekipu i nadjenuli joj ime svojega mjesta.
Izbornik nogometaša Hrvata iz Vojvodine, Marinko Poljaković, izjavio je da je zadovoljan susretom, prikazanom igrom i dobrim tempom, a pohvalio je Gibarčane jer imaju spremnu ekipu. Požalio se na odaziv domaćih dečki, ali ne zbog nemara već zbog prvenstva koje je u tijeku, tako da se odazvala tek polovica onih na koje je računao, a primjerice, petorica ih je u Bačkoj, koja sutra igra važnu utakmicu. Čuo je da i Gibarčanim nedostaje dosta dečki, pa vjeruje da je neodlučen rezultat zadovolji i njega i kolegu Miću Šišića. Zadovoljan je što su ovako dobro odradili uzvratni susret, pa vjeruje da mi se ovo druženje moglo i nastaviti, mada dogodine imaju dosta gust raspored, ali možda bi baš sa Gibarcom odigrati pripremnu utakmicu polovicom lipnja, prije odlaska u Berlin. i Kada već spominje izbornika Poljakovića, moram reći da je stručni stožer bio kompletan, jer bili su tu i dr. Zdravko Doko, liječnik i tehniko Ivan Budimčević, a ispričao se koordinator, Pere Kuntić zbog zauzetosti.
Pomoćni trener Mata Kopić, Gibarčćan koji je nosio hrvatsku zastavu na osnivačkom skupu DSHV-a u Gibarcu i također je svjedočio batinanju i iživljavanju u lokalnom MUP-u, zadovoljan je posjetom Subotici i Tavankutu, izuzetnim dočekom i gostoprimstvom, pa je zadovoljan i neodlučenim rezultatom, mada je igra bila dopadljive sa dosta prilika i na jednoj i na drugoj strani. Utakmica je bila fer i poštena, prigoda je bilo, istina ne realiziranih, zadovoljan je prikazanom igrom prije svega jer ni domaći a ni Gibarčani nisu bili kompletni, a najzadovoljniji je trećim poluvremenom i koristi priliku da zahvali domaćinima.
Poslije nogometa Gibarčani su posjetili Galeriju umjetnosti u slami, po kojoj su Tavankućani poznati diljem svijeta. Izloženi radovi tavankutskih žena, koje njegujući tradicijsku kulturu bunjevačkih hrvata, oslikavaju zaboravljene prizore ravnice, salaša i običaja, zadivile su i Gibarčane, napose Gibarčanke, koje su na povratku kući komentirale posjetu i cjelodnevni boravak u Subotici, i zaključile da bi bio nepotpun da nije posjete Tavankutu i njihovoj Galeriji.
I da završim riječima domaćina, Ivana Budimčevića, djelatnika gradskog poglavarstva i sportskog radenika, koji je na kraju druženja rekao: „Ne mogu a da se ovom prilikom ne sjetim velikog prijatelja DSHV-a i mene osobno, Antuna Mujića iz Baje, koji na žalost više nije među nama, ali je prije 10-15 godina, kada smo pravili Prelo bez granica, rekao, Ovo je naše drugo druženje, drugo Prelo bez granica, koje će postati tradicionalno. Na žalost, nema više Antuna, nema više ni prela, ali meni je ovo poslužilo kao šlagvort za drage goste iz Gibarca, pošto je ovo naše drugo druženje, nadam se ne i posljednje, pa zato i jedni i drugi moramo poraditi na tome da opstane i postane tradicionalno. Koristim još prigodu da čestitam dečkima i jedne i druge ekipe, a rezultat ionako ni vama ni nama nije važan“,
Slavko Žebić