U čevrtak, 04.kolovoza 2011. godine u Domu DSHV predstavljena je knjiga dr. sc. Ladislava Heke, znanstvenog suradnika Instituta za komparativno pravo na Pravnom fakultetu u Szegedu, Mađarska, o osamsto godina Hrvatsko-ugarske nagodbe. Knjiga je rezultat prekogranične suradnje nekoliko hrvatskih organizacija. Zajednički su je izdali Hrvatsko-mađarska kulturna udruga András Dugonics, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata i Hrvatsko akademsko društvo. O knjizi je govorio sam autor a skup je pozdravio predsjednik Hrvatsko – mađarske kulturne udruge Duško Marjanović. Organizator promocije je Hrvatsko akademsko društvo te je domaćin večeri bio ds. Slaven Bačić, predsjednik HAD – a.
Knjiga je značajno znanstveno djelo jer, iako autor piše o temi o kojoj su na desetine pa možda i stotine autora pisali, o povijesti Hravtsko-ugraske državne zajednice i o Hrvatsko-ugraskoj nagodbi iz 1867. godine, autor nije napravio novu knjigu prepisujući prethodne nego obratno, knjiga je nastala ponovnim iščitavanjem literature, ali prije svega i povijesnih izvora, saborskih zapisnika, novina….
Zanimljiva je tvrdnja autora da se nakon raspada Austro-ugarske najšečće o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi pisalo u negativnom kontekstu i što je ono što je bilo loše za Hrvatsku u toj nagodbi, ali da je sada, nakon povijesne distance od sto godina, potreban novi pogled u premišljanju posljedica nagodbe. Mišljenje je autora da je Hrvatsko-ugarska nagodba u okviru Ugarske osigurala zapravo nastanak moderne hrvatske nacije. Osigurala je autonomiju u školstvu, jezičku autonomiju, autonomiju u upravi, unutrašnjim poslovima, u sudstvu i vjerskim poslovima. To je temelj na kojim je nastala hrvatska nacije, da nije bilo Hrvatsko-ugarske nagodbe vjerojatno ne bi bilo ni hrvatske nacije u modernom smislu, a vjerojatno ni same Hrvatske države.
U knjizi dr. Ladislav Heka prikazuje 8 stoljeća hrvatsko-ugarske državne zajednice od kojih razdoblje do 1790. godine nije bremenito izrazitijim poteškoćama. Hrvati su u mađarskom Saboru govorili isprva latinski a kasnije su govorili na svome jeziku, dakle na hrvatskom i prevodili su ga na mađarski. Imali sva moguća prava, ne kao nacionalne manjine nego kao narodnost. Od 1790. do 1868. je interval javnoga prijepora, a od 1868. do 1918. imamo razdoblje postnagodbenjačko gdje nagodba koja na papiru vrlo lijepo zvuči u svojoj praksi nailazi na brojne sukobe i na želju za supremacijom Mađara u odnosu na Hrvate, dok su Hrvati pak svoj izlaz potražili u povezivanju sa drugim Južnim Slavenima. Taj postupak je završen stvaranjem Kraljevine SHS.
Autor je na vrlo jasan, pristupačan i interesantan način tumačio povijesne događaje što je brojne nazočne obogatilo novim spoznajama.
PRESS DSHV